Tempo velegrada - Elemental, Mario Igrec

Tijelom prolazi ti ritam grada

Mjesečina na lice pada ti

Osjeti, dal vidiš li?

On zbog tebe postoji…

REMI:

Hej…Šššš.slušaj kako diše

Osjeti miris mokrog asfalta poslije kiše

Dotakni sivu, hrapavu kožu betona

Kad ga jednom takneš, držiš ga se ko ja mikrofona

Njegov olovni dah isprva uljeva strah

Ali što više dišem s njim to ga više u krvi osjećam

Ko vrsni diler, navuče te odmah, i dok su pluća puna smoga

Ti ne kužiš, to je droga ovog betonskog Boga

Ja ko ovisnik priznajem da ne mogu al ni ne želim bez toga…

Gdje god da odem, sve me podsjeća na njega

Svaki pedalj, svaka fasada mi zgleda ko dio mog grada

Nikada, nigdje, koraci isto ne zvuče

Ko kad koračam ulicom znajuć da tu sam kod kuće

Volim kad mu uzavre krv i poludi

Kad mu žilama naviru bujice tisuća ljudi

Skoči mu adrenalin, ko divlji pas strgne se s lanca

Tad me zna bit strah ko da sam malo djete u rukama stranca

Volim ga gledati dok spava, njegov san moja je java

I dok misli mi teku kao Sava;

Volim ga gledati dok spava, njegova java moj je san

Dok imam srca neće biti sam…

SHOT:

Osjeti ga kako diše grad kako pulsira

Dok se dan polako gubi u sumrak, nikog ne dira

Svatko kroči svojim putem, grad diše istim dahom

Pluća miliona, stupa korakom kolona svojih ljudi

Svojih duša, svog života grad nosi grijehe i pogreške

Svakog svoga pasjeg skota, on te smota ko kanabis

Zavede ko žensko tijelo, gradski ritam te povede

Povede u cijelo putovanje beskrajima svojih ulica

Fasada, svoga ponosa i jada — gornjeg i donjeg grada

Smrada rijeke što ju presijeca i osmjeha ljudi

Kad im na račun sjedne plaća početkom mjeseca

Grad…- grad koji me inspirira i potiče, da

Baš za njega pišem svoje priče…

REMI:

Da baš za njega ja pišem svoje priče…

INK:

Ja živim u vrtlogu, (grada)

Sve noćne ptice recite hu hu, za mračnu ulicu (grada)

Ink piše kak se diše u velegradu, sada

Kada neki od nas više nisu s nama

Sve nam zvuči smiješno ko Dalaj Lama

Inkognito (ššššš…) budite tiho

Samo djelić sekunde i potoneš u mrak za sitno

Postaneš nevidljiv, kraljevo novo ruho

Zato dobro pazi što ti šapćem na uho

A ti protuho, što me slijediš u sjeni

Drvena kraljica 2,3, nek ti se srce skameni

Ne vjeruješ nikome, bolje vjeruj meni

Za tempo velegrada trebaš bolji hoody neg' Kenny

Jer svi nose maske, to je dio prakse

Živo blato za prase, jer te zaludi ko mase

Odraso na sirenama, Bože grijehe prosti

Tempo grada u venama nabija bilo do kosti

Znam gdje, neman počiva znam kuda ić'

Bilježim ritam zločina ko Fabijan Šovagović

Pa sam spreman za velegradski spleen

Čvrsto vezan ko adenin timin

Gvanin i citozin…

SHOT:

Ima bezbroj lica i naličja — jezika i narječja

Raste poput malog djeteta iz naručja ljudi

Koji su mu krvotok u tempu velegrada

Jedan ustaje dok drugi pada, on se ne mijenja

Mada bio je i bit će cilj mnogima

Moja inspiracija on je tlo pod mojim nogama